utorak, 03. septembar 2024.

Vesti iz kategorije ‘Vesti’

Kako i zašto heljda opravdava epitet narodne majke – hraniteljice ?

Objavljeno: 04.10.2021. | autor: KV Novosti -on line

Heljda, kultivisana prvi put 6.000 godina pre nove ere, danas je jedna od retkih ekoloških biljaka kod kojih se koriste svi delovi. Dakle, za ovu biljku važi koncept „nultog otpada“ ili „zero waste“, koji je tokom godina postao veoma popularan.

Dok se cvet heljde koristi za pripremu čajeva, zeleni deo se koristi za ishranu stoke, a plod za ljudsku ishranu. Ne bacaju se čak ni ljuske koje otpadaju tokom mlevenja zrna, već se koriste za izradu poznatih heljidinih jastuka koji su veoma zdravi. Ova biljka nema nikakvih gubitaka.

Koncept nultog otpada – zero waste

Koncept nultog otpada podrazumeva skup principa usmerenih na sprečavanje nastanka otpada. Ovaj koncept podstiče redizajniranje resursa, tako da se svi proizvodi ponovo koriste. Cilj je da se smeće ne šalje na deponije, njive ili u okean već da se sve upotrebi.

“Stvaranje otpada predstavlja jedan od sporednih proizvoda koje ljudi tokom cele svoje istorije ostavljaju za sobom, a da o tome malo ili nimalo ne razmišljaju. Zakopavanje ili odlaganje otpada na gomilu kao pristup upravljanja otpadom nisu više prihvatljivi, ni ekonomski ni društveno”, navode Petrović Nataša, Išljamović Sonja, Jeremić Veljko u članku “Nulti otpad kao novi koncept održivog upravljanja otpadom”.

Nulti otpad se odnosi na sprečavanje nastanka otpada, za razliku od upravljanja otpadom na kraju lanca proizvodnje. To je celovit pristup koji ima za cilj masovnu promenu načina na koji se materijali koriste u društvu, a kao rezultat nemaju otpada. Nulti otpad pruža vodeće principe za kontinuirani rad na uklanjanju otpada.

Istorija heljde – žitarica stara hiljadama godina

Heljda je, kako je mnogi danas nazivaju, narodna majka – hraniteljica. Prema nekim verovanjima u vreme velikih ratova ljudi su nosili torbu sa heljdom i gde god da se nastanu, oni poseju heljdu i uspeju da prežive teška vremena. Kultivisana i prvo se uzgajala u unutrašnjosti jugoistočne Azije, verovatno oko 6.000 godina pre nove ere, a odatle se proširila u centralnu Aziju i Tibet. Odatle na Bliski istok i Evropu.

Pripitomljavanje heljde se šrema većini istoričara odvijalo u zapadnom delu Kine u provinciji Junan. Heljda raste na raznim tipovima zemljištima i na lošim i na glinovitim, peskovitim i kamenitim. Ona nema skoro nikakve zahteve dobro uspeva na svim tipovima zemljišta. Sa druge strane nema potrebe za bilo kakvim tretiranjem pesticidima i đubrivima, a vrlo je prinosna pa sa ponosom može da nosi epitet super hrane 21. veka,

Kako je sve počelo? – Prvi ekološki proizvođač heljde

Gordana Romčević Ilić, rođena Kraljevčanka, koja je, da bi platila školovanje na Veterinarskom fakultetu, uzela u najam netretiranu ekološku zemlju na Rudnu i posejala heljdu. Prvo je to bio samo jedan hektar, da bi vrlo brzo došla do osam hektara.

„Zemlju nisam imala, dali su mi je prijatelji i rođaci u zakup, jer je moja majka sa Rudna. Seme heljde sam dobila od njih za prvu setvu i beskrajno sam im zahvalna što su mi, ne samo pomogli, već i naučili kako se gaji ova biljka ljubavi. Stari ljudi sa ogromnim iskustvom u gajenju heljde pokazali su mi sve što treba da znam, tako da se još nije desilo da podbacim sa rodom, bez obzira na vremenske neprilike“, objašnjava Gordana.

Ona objašnjava da je u početku bilo teško, jer je počela od nule. Veliki problem je bio u tome što ljudi ranijih godina nisu znali mnogo o gajenju i primeni heljde. Za nju su znali samo oni ljudi koji su živeli u planinskim predelima, ili koji su je koristili zato što su čuli da ona ima lekovita svojstva.

Na početku je njena proizvodnja bila mala, a kasnije se za njen rad pročulo, pa je narod počeo da dolazi i da kupuje, najpre male, pa sve veće količine ove biljke. Zatim su se kao kupci javljale privatne pekare, koradžijske radnje, palačinkarnice, restorani i na kraju i industrijske pekare. Uskoro je postala najveći proizvođač ekološke, lekovite heljde na Rudnu. Danas je skoro svi znaju kao Heljdanu, a ne kao Gordanu.

Upotreba heljde

Heljdino zrno – brašno zlata vredno

Jedna od najčešćih upotreba ove žitarice je prerada zrna u heljdino brašno. Heljdino brašno se koristi i kao zamena za one koji su na nekom dijetetskom režimu jer ne sadrži gluten. Od njega se mogu praviti hleb, palačinke, određena testa, a na istoku se često koristi za pripremu rezanaca. Veoma je hranljiva i zdrava namirnica.

“Izrađivala sam i delila recepture kako da se najbolje iskoristi heljdino brašno, da dugo traje i da ne košta mnogo. Pomagala sam ljudima sa raznim receptima za zdravu ishranu kako bi mogli kilogram brašna od heljde da koriste desetak do petnaest dana”, kaže Gordana Sučević, pionirka u Srbiji u proizvodnji heljde.

Rezanci od heljde vekovima se jedu na Tibetu i u severnoj Kini, gde je vegetacijska sezona prekratka za uzgoj pšenice. Dok se u Japanu ovakvi rezanci nazivaju soba rezanci. Soba rezanci imaju veliki značaj u kulturi Japana.

U Indiji se pravi i žele od heljdinog skroba.

Poslednjih godina heljda se koristi kao zamena za druge žitarice u pivu bez glutena. Heljda se može koristiti na isti način kao i ječam. Pored piva koristi se za pravljenje viskija i japanskog destilovanog alkoholnog pića.

Cvet heljde – vrlo lekovit

Od cvetova heljde pravi se čaj. Posebno se preporučuje za lečenje bronhitisa i disajnih puteva. Mladi cvetovi i stabljike heljde se uberu, osuše se i kasnije se mogu koristiti za pripremu čaja. Jedna kašika suvih cvetova i listova se prelije kipućom vodom, kasnije se to procedi i popije. Mnoge prodavnice zdrave hrane koje imaju čajeve od cveta heljde prave i tinkturu od ove biljke.

Hedljine ljuspice – zdravi jastuci

Ljuske heljde se koriste za punjenje jastuka. Izdržljivi su i dugotrajni i ne sprovode niti reflektuju toplinu koliko sintetička punjenja u jastucima. Ponekad se prodaju kao alternativno prirodno punjenje za osobe koje imaju probleme sa alergijama. S tim u vezi, urađene su medicinske studije za merenje zdravstvenih efekata jastuka od heljdine opne, koje su dokazale upravo njena antibakterijska i antifungicidna dejstva.

“Jastuci ne skupljaju bakterije, potpuno su antbakterijiski i imaju anatomski oblik koji se prilagođava obliku glave. Pored toga dobra stvar je što ne sakuplja grinje. Lako se održava, samo se proterese ili provetra na svežem vazduhu”, kaže Gordana Romčević koja je često izrađivala ovakve jastuke.

Stabljike heljde – dobra hrana za životinje

Stabljike heljde se takođe mogu jesti ili preraditi u obrok za živinu i stoku. Ne samo što je dobra zamena za pšenicu i kukuruz, već proizvođači tvrde da povećava mlečnost kod krava. Kod nekih goveda može tokom leta izazvati osipe, zato se njena upotreba preporučuje najčešće tokom zime.

“Ja sam slamu poklanjala seljacima koji su mi pomagali na njivi, od njih sam i čula da zapravo heljdina slama veoma hranljiva i da povećava mlečnost”, kaže Gordana.

Stabljike heljde se ponekad mogu koristi i kao zeleno đubrivo, kao biljka za suzbijanje erozije. Heljda ima veoma važnu ulogu i za održavanje kvaliteta zemljišta zato što mineralizuje zemlju oko sebe.

Med od heljde

Heljdin med je veoma hranljiv, a proizvode ga pčele koje sakupljaju nektar iz cvetova heljde. Heljda ima sitne cvetove, što znači da pčele koje proizvode med od heljde moraju da se “potrude” da sakupe dovoljno nektara.

“Pčelari mogu da seju heljdu na svakih 15 dana na po jedan deo njive. Kad heljda počne da cveta na jednom delu parcele biće cveća, pa na drugih 15 dana na drugom delu njive. Tako održavate pčele sitima. Neki pčelari koje poznajem kažu da je heljdin cvet spašavao pčele u periodu velike suše, kad nema nektara”, objasnio nam je ovaj ekološki proizvođač heljde.

Heljdin med je taman, jak i aromatičan. Pošto ne nadopunjuje druge vrste meda, obično se proizvodi kao monoflorni med. Ima više određenih antioksidanasa, pa je zato bolji i kvalitetniji od drugih, slađih vrsta meda. Heljda je bogata vitaminima i smatra se veoma zdravom hranom, pa ima smisla što i med od heljde takođe spada u superhranu.

Značaj heljde kao dela „Nultog koncepta“

Predviđeni broj stanovnika na zemlji, proizvodnja, i porast potrošnje u narednom veku dovode samo do povećanja otpadnog materijala. Društvo će morati da nastavi da traži načine da smanji kako količine otpada, tako i uticaj koji otpad vrši na nas. Zato se javlja potreba za konceptom „Nultog otpada“ kojim se nastoji da se otpad potpuno eliminiše gde god je to moguće, tako što će se primeniti sistemski pristup kojim se u prvom redu izbegava stvaranje otpada. Zato je na heljdu ovaj koncept savršeno primenljiv.

Sagovornica: Gordana Romčević-Heljdana, prvi ekološki proizvođač heljde u Srbiji

Fotografije:Pixabay, slobodne fotografije ,Lična arhiva G.Romčević

Bar imena stradalih možemo,i moramo,ispisati!

Objavljeno: 29.09.2021. | autor: KV Novosti -on line

Učenica prve godine Kraljevačke gimnazije,Katarina Pantović  je devojka koja se interesuje za srpsku kulturu i istoriju.Evo kako ona,u razgovoru koga je zabeležila naša saradnica  Sofija Đurić, vidi Kraljevački oktobar i šta ona misli o tome šta treba uraditi da bi se mlađi  sa više pijeteta ponašali prema tom stratištu.

 Katarina je o ovom događaju saznala u osnovnoj školi, ali je i sama želela da zna više, pa je istraživala o tome na internetu, čitala članke o tome i tražila knjige koje o njemu govore.

 Skoro svake godine, ona posećuje njegovo obeležavanje u Spomen parku.

Katarina Pantović

Katarina misli da se nastavnici trude da govore o tome u školi, ali da to nije dovoljno, već da treba da se posveti više vremena i časova za ovoj  temi.

Ona navodi da postoje škole koje ne vode đake na obeležavanje ovog događaja i zbog toga većina učenika ne zna skoro ništa o ovom događaju.

Katarina je takođe navela da treba uvesti promene i u samom Spomen parku.

Znalo je,nekada, i ovako biti na ulazu u Groblje streljanih

Te promene se najviše tiču isticanju imena žrtava na nekoj vrsti spomen ploče ili table. Druga velika promena se tiče nedovoljnog broja informacija o samom događaju u parku. Katarina misli da treba napraviti ili mali muzej ili makar napraviti table na kojima bi pisale  informacije o tome, slike ili neki ostaci pisama ili naslova iz novina tog vremena.

Mladi u gradu Kraljevu žele da uče o svojoj istoriji, ali je očigledno da nije dovoljno samo doći na obeležavanje događaja.

Potrebno je uvesti više časova u školi o Kraljevačkom oktobru, ali i  urediti Spomen park, jer bez toga, čak i oni koji bi se interesovali za njega, ne bi imali način da se o tome informišu, a ni mesto na kom bi čuli o tome.

Tekst je jedan od sadržaja medijskog projekta „Znam,čuo sam,to je…“ koga,uz podršku Ministarstva kulture i informisanja, sprovode „KV Novosti-on line“. Stavovi izneti u tekstu su isključiva odgovornost „KV Novosti-on line“ i ni na koji način ne predstavljaju stavove i mišljenja Ministarstva kulture i informisanja.

Kraljevački Spomen park bi morao biti ozbiljan državni poduhvat sa snažnom i jasnom porukom

Objavljeno: 27.09.2021. | autor: KV Novosti -on line

Profesor filozofije Vladimir Marović se, u svom naučnom usavršavanju, bavio fenomenima autoritarnosti i dominacije u političkom životu koji se ustanovljuju kao socijalno-filozofski i socijalno-psihološki uzroci politička ideologija čiji su ishodi stratišta poput ovog,našeg,kraljevačkog iz oktobra 1941.godine.Zato nam je bio dragocen sagovornik na temu odnosa nas,savremenika, prema takvim događajima i mestima masovnog stradanja ljudi zbog pripadanja drugoj nacij  ili drugoj ideologiji.

Kako ste saznali za ovaj događaj, дa li je to bilo u školi, kod kuće, sa društvom ili na neki drugi način…  i  kada ste počeli da ozbiljnije da govorite ili čitate na ovu temu?

„O zastrašujućem događaju u kojem se odigravalo streljanje jednog grada saznao sam u najranijem detinjstvu, pre polaska u školu, budući da se u mojoj porodici gajio duboki pijetet prema žrtvama Drugog svetskog rata. Upravo iz tog razloga sam bio pripremljen za moja kasnija bavljenja pitanjima sloma humanosti, koji se vezuje za ovaj rat. To ujedno znači i da su mojim sazrevanjem sazrevali i moji pristupi u proučavanju i posvećivanju ovoj temi. Tako sam i u ličnom naučnom usavršavanju za temu svog magistarskog rada odabrao fenomene autoritarnosti i dominacije u političkom životu, koji se ustanovljuju kao socijalno-filozofski i socijalno-psihološki uzroci nacifašizma. Ova politička ideologija je ideologija smrti, a Kraljevo je jedan od njenih gradova-žratva.“

Profesor Vladimir Marović

Da li mislite da se u školama, na televiziji i drugim medijima dovoljno govori o ovom događaju?

„Stradanje nevinih ljudi u Kraljevu, iz razloga što se jedan narod nije hteo pokoriti zavojevaču, je tragična istorijska lekcija koju moramo stalno proučavati i predavati. Ovo najpre govorim zbog toga što želim da opomenem da iako je nacifašizam u Drugom svetskom ratu vojno poražen, njegovi uzroci i dalje živo pulsiraju i, na nesreću, mogu proizvesti novi kraljevački oktobar bilo gde u svetu. Upravo stoga nužno je neprestano podsećati na ovaj događaj. Ovo podsećanje ne sme biti svedeno samo na jedan ceremonijal u određenom dobu godine, već mora imati uporišnu tačku u političkoj kulturi, strategiji vaspitanja i obrazovanja, kao i medijsku prisutnost ne samo na lokalnom nivou.

Kraljevo je kao mesto stradanja u bivšoj Jugoslaviji, nakon rata, postalo mesto susretanja. Ne smemo zaboraviti da su u naš grad, povodom odavanja počasti oktobarskim žrtvama, svake godine dolazili kulturni poslenici iz raličitih jugoslovenskih republika, kako bi dali svoj doprinos kulturi sećanja i poštovanja žrtava. Time želim da kažem da se sadašnje obeležavanje ovog događaja uveliko provincijalizovalo. Podsetio bih da na javnom servisu svake godine pratimo kragujevački „Veliki školski čas“, dok sa „Kraljevačkim oktobrom“ to više nije slučaj, iako je nekada bio. Kragujevac u tom pogledu može i mora da nam bude uzor, jer se ovde ne radi samo o sećanju na žrtve, već je u pitanju i javni čas čovečnosti.

Baš zbog te čovečnosti, njenog očuvanja i njene izgradnje u mladim naraštajima, upravo te generacije treba upoznavati sa svim onim što se dogodilo u Kraljevu – sa uzrocima i posledicama. Tim povodom bih mladim ljudima preporučio knjigu naše sugrađanke Silvije Krejaković („Identiteti žrtava streljanih u Kraljevu oktobra 1941.“), koja je dugogodišnjim istraživanjem i posvećenošću demistifikovala bezimene brojeve žrtava, kojima se opisivala tragedija jednog grada, i suočila ih sa identitetima, imenima, prezimenima i zanimanjima ljudi koji su o ovom gradu živeli, stvarali i u njemu brutalno ubijeni.“       

Kakvo je vaše mišljenje o Spomen parku, šta biste promenili u njegovom izgledu ’

„To je uistinu bolna tema. Pre svega zbog toga što se belodano može primetiti da su nebriga, zapuštenost, nepoštovanje i zanemarivanje dobrano načeli Spomen park. O tome da je jedno vreme čak bio i pašnjak, sramno je i govoriti. To je sramota nas Kraljevčana i svih onih koji bi morali da se staraju o očuvanju ovog groblja streljanih sugrađana, kao i onih koji su u tom vremenu tražili utočište u Kraljevu. Na simboličkoj ravni, mogli bismo reći da je banalni pokušaj istrebljenja smisla postojanja Spomen parka svoj vrhunac doživelo besmislom vandalskog spaljivanja spomen sobe u vidu vagona na ulazu u ovaj kompleks. U tom vagonu odavno nema čuvara, a ni knjige žalosti u koju su se posetioci upisivali.

Spomen vagon danas…

Međutim, „rukopisi ne gore“, rekao bi Bulgakov, pa tako ni „potpisi“ onih koji su ovde počinili zločine, ali ni onih koji pokušavaju da očuvaju sećanje i poštovanje prema žrtvama. Baš zbog čuvara ove vrste, valja napomenuti da izgled Spomen parka ne može biti samo ispunjavanje nečijih želja, nego ozbiljan kulturni, edukativni, arhitektonski, muzeološki i državni poduhvat sa snažnom i jasnom porukom. Za početak valjalo bi se pozabaviti originalnim projektom arhitekata Spasoja Krunića i Dragutina Kovačevića, pa uvideti šta iz njega sve nije izvedeno, to jest izgrađeno. Tu pre svega mislim na muzej koji je projektom bio predviđen. Prošlo je pedeset godina od podizanja Spomen parka, a on zapravo nije završen.“ 

Zabeležila:Sofija Đurić   

Tekst je jedan od sadržaja medijskog projekta „Znam,čuo sam,to je…“ koga,uz podršku Ministarstva kulture i informisanja, sprovode „KV Novosti-on line“. Stavovi izneti u tekstu su isključiva odgovornost „KV Novosti-on line“ i ni na koji način ne predstavljaju stavove i mišljenja Ministarstva kulture i informisanja.

Naša je obaveza da prenosimo sećanja o stradanjima kraljevčana oktobra 1941. na mlađe naraštaje!

Objavljeno: 24.09.2021. | autor: KV Novosti -on line

Kraljevčanin Nenad Spasojević je student doktorskih studija na Fakultetu političkih nauka i saradnik u Institutu za političke studije. Evo šta je rekao našoj saradnici Sofiji Đurić o  spoznaji  činjenica o stradanju kraljevčana oktobra 1941 godine a i o tome šta bi trebalo menjati u postojećem konceptu(?!)  sećanja na te dane.

Kako ste saznali za ovaj događaj, дa li je to bilo u školi, kod kuće, sa društvom ili na neki drugi način  i  kada ste počeli da ozbiljnije da govorite ili čitate na ovu temu?

            Po prvi put sam o dešavanjima koja se vezuju za 14. oktobar 1941. godine, čuo tokom pohađanja osnovne škole. S obzirom da je tada praksa bila da učenici odlaze u Spomen park i odaju počast stradalima, to me je već posle prve posete pomenutom parku podstaklo na dodatno informisanje o tom događaju. Kao neko ko je od malih nogu pokazivao veliko interesovanje za istoriju, a posebno istoriju našeg naroda, saznao sam o mračnim dešavanjima koja su se tih dana zbivala u Kraljevu. Prilikom prve posete Narodnom muzeju u Kraljevu imao sam priliku da se dodatno upoznam sa stradanjima civilnog stanovništva i svim nedaćama koje je taj rat ostavio za sobom.

Nenad Spasojević

Da li mislite da se u školama, na televiziji i drugim medijima dovoljno govori o ovom događaju?

            Kada se govori o slavnim terenucima naše prošlosti, ili pak stradanjima našeg naroda, mislim da ne smemo ni u kom slučaju praviti razliku u njihovom obeležavanju. Svaki značajan istorijski trenutak je potrebno obeležavati i prenositi sećanje o tim dešavanjima na mlađe naraštaje. Takva praksa treba da bude i u slučaju 14. oktobra. Taj dan je dan tuge i žalosti, ali mislim da ne bi imalo ništa tužnije ako na taj datum zaboravimo, posebno mi Kraljevčani.

            Ako govorimo o vidljivosti i informisanosti građana o 14. oktobru mislim da je u svemu najbolje da napravimo paralelu sa susednim nam Kragujevcom. I taj je grad zadesio sličan zločin u istom ratu. Ali u čemu je razlika između dva događaja i dva spomen parka? Namerno pominjem spomen park Šumarice, jer kad god bi se tokom studija ili bilo kog neformalnog razgovora sa kolegama ili poznanicima samo pomenula ta tema, mizorno je mali broj pre svega mladih koji znaju za 14. oktobar. Dok, s druge strane, po mom mišljenju za Spomen park Šumarice i pesmu Krvava bajka nema ko nije čuo. E tu onda dolazimo do odgovora na pitanje da li se ovaj događaj dobro obeležava. Obeležavanje događaja je bitno, ali mislim da postoji mnogo prostora da se kako obeležavanje, tako i informisanje šire javnosti podigne na viši nivo. Tu su u prvom redu učenici osnovnih i srednjih škola, a potom i svi ostali građani. Kada sam u svom rodnom Kraljevu ponekad na lokalnim televizijama ugledam i po koji istorijski prilog o ovom događaju, a tu su svakako i standarnda izveštavanja sa godišnjih obeležavanja događaja. Međutim, ono što po meni izostaje jeste veće zalaganje da se o ovoj temi priča šire i da se više informišu i ljudi van Kraljeva. Zato je potrebno veće zalaganje mnogih u Kraljevu da se kroz predavanja, projekte, naučne radove i medijske priloge nauče i podsete mnoge o ovom strašnom događaju.

Pucnji u preživele…

Kakvo je vaše mišljenje o Spomen parku, šta biste promenili u njegovom izgledu?

            U pravcu prethodnog odgovora mislim da je najbolje da odgovorim i na ova pitanja. Naime, ako pogledamo stanje sa Spomen parkom mislim da će nam svima biti jasno koliko smo nemarni, a pojedini sa svojim nerazumljivim vandalskim pristupom i neljudski nastrojeni. Osobe kojima je Spomen park posvećen, svakako da zaslužuju da sećanje na njih izgleda uređanije i lepše. I sigurno da Spomen park nikada neće postati turistička atrakcija Kraljeva, kao što je to postao Aušvic. Naprotiv ovo zdanje treba da svojom uređenošću i istorijom privuče posetioce iz raznih krajeva Srbije i inostranstva da dođu i da se informišu, saznaju nešto više o 14. oktobru i zabeleže to sećanje.

I zato dok stradali 14. oktobra nisu imali izbora kada su njihovi životi bili u pitanju, Grad Kraljevo i njegovi građani i te kako imaju izbora i opcija da ne dozvole da Spomen park padne u zaborav.

Zabeležila:Sofija Đurić   

Tekst je jedan od sadržaja medijskog projekta „Znam,čuo sam,to je…“ koga,uz podršku Ministarstva kulture i informisanja, sprovode „KV Novosti-on line“.Stavovi izneti u tekstu su isključiva odgovornost „KV Novosti-on line“ i ni na koji način ne predstavljaju stavove i mišljenja Ministarstva kulture i informisanja.

  

Kraljevački oktobar u nastavnim planovima

Objavljeno: 23.09.2021. | autor: KV Novosti -on line

 Kada prođete put od  đaka osnovne i srednje škole, studenta i nastavnika u školi, hteli ili ne, svedoci ste raznih promena u nastavi istorije.Obično se u promene uđe jako ambiciozno, obećavaju se dostignuća nikada viđena do sada, onda entuzijazam splasne, promeni se ministar i kreće se iz početka.Nažalost, predmet istorija je jako podložan različitim interpretacija, novim i starim tumačenjima, tako da i naoko nema velikog razloga i opšte poznate stvari često predstavljaju predmet rasprava.

Neke teme, kao što je streljanje ljudi u Kraljevu 1941., oduvek su privlačile pažnju i bile nezaobilazan deo svakog programa od detinjstva do današnjih dana.Program osmog razreda, gde se ova tema izučava, pretrpeo je razne izmene i promene.Svoj udžbenik osmog razreda pamtim po prvoj lekciji Balkanski ratovi, drugoj Prvi svetski rat i sve ostale lekcije bile su posvećene NOB(Narodno oslobodilačkoj borbi) i uređenju komunističke Jugosalavije.Današnji program (ove godine promenjen) prati period od 1918. godine do savremenih dana, podeljen na period između dva svetska rata, Drugi svetski rat, Hladni rat i period Posle hladnog rata.

Groblje streljanih u Kraljevu 1941…septembar 2021

U današnjoj nastavi, temu Kraljevačkog oktobra, obrađujemo u okviru lekcije,, Otpor, ustanak i građanski rat 1941–1942.“Po samom naslovu, vidi se da u okviru jednog časa, treba objasniti okupaciju od strane više neprijatelja, stvaranje dva pokreta otpora, njihovu saradnju i razlaz i masovna streljanja u Mačvi, Kraljevu i Kragujevcu.To je izuzetno težak zadatak, postoje brojne prerasude a i suviše je malo vremena.Zločini i žrtve se naravno ne mogu upoređivati i meriti ali broj streljanih u Kragujevcu i naročito stradanje đaka V-3 je najprepoznatljiviji.Ovako su ti događaji opisani u jednom od udžbenika, dosta slično i u svim ostalim:

,,Sredinom oktobra izvršena su masovna streljanja više hiljada civila u Kragujevcu, Kraljevu i podrinskom selu Dragincu.“

U sledećoj rečenici, pomenuti su đaci iz Kragujevca.

Iz svega navedenog, vidi se da od samog nastavnika zavisi u kolikoj meri će posvetiti pažnju specifičnom događaju.Svaki od  nastavnika, ima slobodu da može otprilike da izmeni 20 procenata od precizno zacrtanog plana, da više pažnje ili časova posveti određenom događaju.

Naravno da moje kolege posvećuju pažnju ovom tragičnom događaju ali ne postoji neko sistemsko rešenje, ostavljeno je svakom pojedinačno da se snalazi kako zna i ume.

Iz svega navedenog, dolazimo u situaciju da mnogi učenici nisu upoznati sa događajima 14.oktobra u dovoljnoj meri, da ne poznaju svoju lokalnu istoriju, da dolazak u Spomen park iskoriste da se vide sa drugovima iz škole, da tamo dolaze kao po kazni ili radosni ako se tog dana ne ide u školu.

Naravno, nisu deca kriva.

Nastavnik istorije Milenko Đurić

Kada bi Spomen park imao muzej, gde bi postojao kustos i multimedijalni sadržaj, pa da svaka škola u Kraljevu ima svoj mesec kada se obilazi stratište, mnogo bi lakše svima bilo.Tada bi, u manjim grupama, slušali o sudbinama ličnosti, o stradanju čitavih porodica a brojke koje se(nažalost pogrešno) serviraju, ništa ne znače.Na Spomen parku su često domaće životinje, deca igraju fudbal, nema popisanih žrtava, čak je pre par godina uslikan čovek kako igra golf, sa sve zastavicom i gomilom loptica!!!Zašto ne bi postojao protokol da svaka delegacija koja dođe u Kraljevo  poseti mesto strašnog zločina, pokloni se žrtvama i ispriča nekome šta se desilo u Kraljevu 1941. godine?

Nisu deca kriva.Mi odrasli moramo da organizujemo tribine, da animiramo nadležne, da pišemo i da pričamo deci.Kako je moguće da nam je Spomen park nedovršen i zapušten i sredi se tek pred samu komemoraciju?Kako je moguće da je pri jednoj neuspeloj privatizaciji, pripao novim vlasnicima Fabrike vagona?

Ključno pitanje je, da li smo dostojni jedne Dr Mileve Karajović, porodice Blažić, Stojana Stojića, Milana Dira i drugih od ukupno 2250 imenom i prezimenom navedenih žrtava(istraživanja Silvije Krejaković) a ima ih i više od tog broja?Pokažimo delom da jesmo.

Autor: Nastavnik istorije Milenko Đurić

Tekst je jedan od sadržaja medijskog projekta „Znam,čuo sam,to je…“ koga,uz podršku Ministarstva kulture i informisanja, sprovode „KV Novosti-on line“. Stavovi izneti u tekstu su isključiva odgovornost „KV Novosti-on line“ i ni na koji način ne predstavljaju stavove i mišljenja Ministarstva kulture i informisanja.

Hoće li naša nebriga i zanemarivanje doneti „trajnu presudu“ Spomen parku u Kraljevu?

Objavljeno: 22.09.2021. | autor: KV Novosti -on line

Zna se, prema dostupnim istorijskim istraživanjima, da je  prvi godišnji pomen streljanim oktobra 1941 godine u Kraljevu organizovan 14. oktobra 1942 godine za vreme nemačke okupacije.

Mesto  bezumnog i stravičnog zločina koga su počinili pripadnici regularnih snaga nemačkog Vermahta  koji su, kako se za sada pouzdano zna, streljali  2.255 ljudi, nalazi se na čistini podno Grdičkog brda koja je,tada, bila zapadni deo kruga Fabrike vagona.

Iz vremena održavanja prvog parastosa

Od tog prvog parastosa  nad , još uvek svežim humkama, prekrivenim hiljadama krstova koje je postavljala rodbina streljanih, pa do današnjeg izgleda  nedovršenog Spomen parka započetog još daleke 1970 godine, menjala su se i imena tog mesta od Groblja u lageru, Lagerskog groblja, groblja streljanih rodoljuba, groblja žrtava fašističkog terora, groblja oktobarskih žrtava, Spomen groblja do današnjeg  naziva Groblje streljanih 1941 godine.

I dok su se tako zdušno menjala imena  mesta stradanja nevinih kraljevčana  i koncepti obeležavanja tih tragičnih  događaja, iz perioda od 14 do 20 oktobra 1941 ,malo toga se ,na žalost, zaista uradilo da se na tom lokalitetu sagrade sadržaji dostojni sećanja na svu tragiku događaja koji su se tu zbili.

Žiri koji je odlučivao po konkursu , još iz 1970 godine, i pored tada prispelih 12 radova,bio je ,u osnovi ,nezadovoljan predlozima,ali ipak je odlučeno da se realizuje projekat arhitekata iz Beograda Dragutina Kovačevića i Spasoja Paje Krunića.

Evo šta je o tome, 2002 godine, pisao istoričar iz Kraljeva Radomir Ristić koji se bavio proučavanjem istorije ovog lokaliteta : „Žiri nije bio najzadovoljniji ponudjenim, pa je konstatovao da radovi ne prevazilaze prosečne vrednosti i ne donose nove ideje i rešenja. Ipak, prihvaćen je rad Dragutina Kovačevića i Spasoja Krunića koji predlaže prolaz ispod koloseka, muzej, preoblikovanje humki, ispisivanje imena, izmeštanje partizanskog groblja, spomenik neposredno uz humke, amfiteatar i scenu, zadržavanje koloseka sa vagonima i vodeno oko kao praelement života. Izvođački projekat i realizacija razlikuju se od idejnog projekta. Preoblikovane su humke i izgrađeni amfiteatar i scena. Groblje je ostalo bez ikakvih simbola. Nisu upisana imena streljanih. Od autentičnih objekata iz vremena streljanja ostali su samo jedan kolosek i, u pozadini, Grdičko brdo. Ogradnog zida, tako upečatljivog sa fotografija koje su snimljene uoči i posle streljanja, više nema!?“

Nekadašnji zid oko stratišta

Hoćemo li,mi kraljevčani, zaista dozvoliti,osam decenija posle krvavog oktobra 1941,  da nebriga i zanemarivanje jednog takvog mesta dovedu do toga da ga budući naraštaji vide kao nešto anahrono, nepotrebno pa ,čak, i opterećujuće pitanje je na koje tražimo odgovore u tekstovima koji slede.

Šta sve treba da se čini i ko to sve treba da (od)radi  da naša nebriga i zanemarivanje   ne donesu  „trajnu presudu“ Spomen parku u Kraljevu ,takođe je pitanje je na koje tražimo odgovore.

Tekst je jedan od sadržaja medijskog projekta „Znam,čuo sam,to je…“ koga,uz podršku Ministarstva kulture i informisanja, sprovode „KV Novosti-on line“. Stavovi izneti u tekstu su isključiva odgovornost „KV Novosti-on line“ i ni na koji način ne predstavljaju stavove i mišljenja Ministarstva kulture i informisanja.

Predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić u Kraljevu

Objavljeno: 12.09.2021. | autor: KV Novosti -on line

Svoju današnju posetu Kraljevu, u koje je stigao da bi prisustvovao zvaničnom otvaranju četvrte, i najveće, Leonijeve fabrike u Srbiji Aleksandar Vučić  je započeo obilaskom rekonstruisanog Atletskog stadiona kraj Ibra na kome su,u predhodna tri meseca, već održana dva značajna sportska događaja: Atletsko prvenstvo Srbije i Balkansko juniorsko prvenstvo.

Na stadionu  ga je, pored funkcionera lokalne samouprave i Raškog upravnog okruga, dočekalo i oko dve hiljade građana mahom pristalica SNS.

Posle kraćeg zadržavanja i razgovora sa pojedinim građanima Aleksandar Vučić je stigao u fabriku Leoni gde su ga dočekali Aldo Kamper, izvršni direktor kompanije Leoni i Pjerluiđi Đione, generalni direktor kompanije za Istočnu Evropu sa svojim saradnicima.

ALEKSANDAR VUČIĆ I RUKOVODSTVO KOMPANIJE LEONI

Pogoni Leonija u Kraljevu ne samo da su njihova najveća fabrika u Srbiji već će ,kada 2023 godine prorade u punom kapacitetu,zapošljavati preko 5000 ljudi .

Ceo objekat u Kraljevu ima više od 60.000 kvadratnih metara a njegova gradnja je počela u avgustu 2018 godine.

„Zahvalni smo na birokratski nezahtevnoj  i profesionalnoj podršci predstavnika vlasti tokom svih ovih godina. Srećni smo što možemo da radimo sa odličnim i motivisanim zaposlenima. Zadovoljni smo što smo svojim zalaganjem poslednji godina uspeli da doprinesemo podizanju opšteg životnog standarad u regionu“ rekao je, između ostalog,Aldo Kamper, izvršni direktor kompanije Leoni na današnjoj svečanosti.

Obilazak proizvodnih pogona u društvu Gradonačelnika Kraljeva

Aleksandar Vučić je ,u svom obraćanju  medijima i prisutnim zvanicam na svečanosti u Leoniju, izrazio svoje zadovoljstvo  i zahvalo  se kompaniji Leoni  što je, izgradnjom četri  fabrike u Srbiji  prepoznala napore aktuelnog rukovodstva Srbije i doprinela reindutrijalizaciji Srbije i Kraljeva.

Posle završetka svečanosti u fabrici Leoni u Kraljevu Vučić je odgovarao i na  novinarska pitanja koja su se ticala odnosa među zemljama u regionu,jučerašnjeg  protesnog,ekološkog,skupa u Beogradu i  niza drugih aktuelnosti.

Pored najave sutrašnje oproštajne posete nemačke kancelarke  Angele Merkel  Zapadnom Balkanu,Vučić je najavio i svoj skori sastanak sa predesednikom Turske Redžepom Taipom Erdoganom.

Prvih četrdeset godina „Gama zraka“…

Objavljeno: 09.09.2021. | autor: KV Novosti -on line

Počeli su kao grupa „Led“,krajem sedamdesetih godina prošlog veka, ali su veoma brzo uz rokadu nekih članova oformili novi bend „Gama Zrak“ koji je i danas aktivan.

Prva postav i prvo ime…Led

Prvu postavu su sačinjavali Mikac, Gagi, Mujo, Munde i Dejan.

 Danas uz Mikca i Mundeta, stalnu postavu čine još i Capo, Tošo i Štavljo.

Danas su kao staro vino…

            Već četrdeset godina sviraju na trgovima, po klubovima i na moto skupovima. „Gama Zrak“ ima i nekoliko autorskih pesama, a poslednja „Kraljevi na dva točka“ je napravljena kao himna kraljevačkom Moto klubu „Kings“.

            Povodom nesvakidašnjeg jubileja za kraljevačke prilike, „Gama Zrak“ će u petak 10. septembra od 19 časova u „Gastro pabu“ obeležiti svojih „Prvih 40 godina postojanja“. Pored njih sa gostima iznenađenja, sviraće još tri kraljevačka benda: Oktava više, Good Will i Dečja radost.

            Za ovu priliku pripremljeno je i specijalno štampano izdanje časopisa „Sidža“ , „40 godina Gama Zraka“, pa će svi posetioci jubilarne svirke u „Gastro pabu“ moći da ga besplatno preuzmu.

Potvrdilo se ! – „Zlatne harmonike Kraljeva” su mnogo više od jednog koncerta

Objavljeno: 09.09.2021. | autor: KV Novosti -on line

Konstatacija iz  naslova  teksta kojim smo, pre nekoliko dana najavili , večeras održani, koncert „Zlatne harmonike Kraljeva”  se pokazala apsolutno tačnom!

ZLATNE HARMONIKE KRALJEVA-Fotografija:Goran Šljivić

Koncert održan,u sredu veče, na Trgu srpskih ratnika ,pred nekoliko hiljada posetilaca, je ,svojim sadržajem, nivom pokazane umešnosti od strane svih učesnika i pre svega razmenom emocija između izvođača i publike, to pokazao i dokazao!

SVETSKI A NAŠI! -Fotografija :Goran Šljivić

Miša Mijatović, Vlada Panović i Aleksandar Sofronijević, i naravno  Nikola Peković, su apsolutno prednjačili u tome tako da je i laiku za njihovu već potvrđenu umetničku i muzičku virtuoznost, bilo  više nego jasno da ,njihov večerašnji nastup pred svojim sugrađanima nije,za njih, tek jedan običan koncert.

Snažnim emocijama izvođača a i publike doprineo je i  deo koncerta posvećen  stvaralaštvu nedavno preminulih   istaknutih  umetnika  poreklom iz Kraljeva Predragu Živkoviću Tozovcu i Novici Negovanoviću, kao i maestralni nastup Snežane Đurišić koja uvek i svuda, s ponosom,ističe da je kraljevčanka i da je za rodni grad vezuju samo lepe uspomene.

JEDINSTVENA I NEPONOVLJIVA: SNEŽANA ĐURIŠIĆ Foto:G.Šljivić

Ovde ,kada govorimo već  o emociji koja je lebdela Trgom srpskih ratnika, valja pomenuti i odličan nastup Novice Negovanovića mlađeg koji je,iako je nedavno ostao bez oca, uzora i učitelja, smogao snage, da pokaže svoje zavidne muzičke mogućnosti.

DOSTOJNI NASLEDNIK VELIKOG OCA-NOVICA NEGOVANOVIĆ,MLAĐI Foto:G.Šljivić

A sutra kada se,po prirodi stvari slegnu emocije  pred svim akterima večerašnjeg događaja, a to su pored pomenutih kraljevčana, vrhunskih harmonikaša, još i  gradska  uprava i Kulturni centra „Ribnica“ kao organizator događaja, stoji obaveza i odgovornost da se na pokazanom ne stane.

Jer,ponovićemo se ,po ko zna koji put, „Zlatne harmonike Kraljeva”  mnogo  više od jednog koncerta i to se ne sme  zaboraviti!

Znam, čuo sam, to je….

Objavljeno: 07.09.2021. | autor: KV Novosti -on line

Biliži se oktobar 2021 godine…

Osam decenija je prošlo  a mi se,i dalje, ponašamo,sudeći po tome  ,u kakvom je stanju  naše stratište, kao nedovršeni i neodgovorni ljudi.

Nemački vojnik ubija ,oktobra 1941, retke preživele na stratištu u Kraljevu

Brojne su teorijske i praktične dileme kako (is)koristi događanja iz naše burne prošlosti za oblikovanje naših pokolenja,jer identitet  jednog naroda u velikoj meri zavisi od toga koliko se  pamti , piše i govori  o njegovim  istorijskim pobedama i porazima a pre svega o brojnim stratištima.

Generacije koje tek pristižu,mlađi naraštaji  ne smeju ostati inferiorni prilikom  suočavanja sa  datumima i mestima stradanja u ne tako dalekoj prošlosti. Ne smemo dozvoliti ni minimum šansi  za ostvarenje čuvene izreke Džordža Santajane koji je rekao da: „Oni koji ne pamte prošlost osuđeni su na to da je ponove“

Kraljevo će ,u oktobru ove godine,prigodnim manifestacijama,parastosom i programom u Spomen parku obeležiti 80 godina od kada su u periodu od 15. do 20. oktobra 1941 godine pripadnici regularnih snaga nemačkog Vermahta streljali, kako se za sada pouzdano zna,  2.255 ljudi, mahom Kraljevčana, radnika ondašnje  Fabrike vagona, Fabrike aviona ,Državne železničke radionice i nekoliko stotina izbeglica iz Slovenije i sa Kosova koji su ,te rane 1941 godine, u Kraljevu pronašli privremeno utočište.

Pomen 2008 godine

Burne društvene promene   i izumiranje  preživelih streljanja u Kraljevu, utiču , uprkos brojnim učinjenim naporima istoričara,kulturnih poslenika ,države i lokalne samouprave  da sećanje na  te dane i tragično stradanje kraljevčana  u oktobru 1941 godine bledi.

Brojnim i često vrlo kontroveznim promenama u nastavnim programima i planovima  za osnovne i srednje škole ,u proteklim decenijama, dodatno se   nesvesno uticalo na slabljenje pamćenja na ovaj  i slične događaje iz naše prošlosti.

Zabeleženo 6.septembra 2021 godine

I mi,mediji, dali smo ,takođe svoj „doprinos“ takvim procesima  jer se temom kraljevačkog stradanja i sličnim temama iz naše prošlosti bavimo sporadično,uglavnom ,uoči datuma kada se ,na razne načine,obeležavaju takvi događaji.

Medijski projekat „ Znam,čuo sam,to je “ ima za cilj da kontinuiranim objavama, žanrovski  različitih medijskih sadržaja,  u periodu od najmanje četri meseca  doprinese jačanju kulture sećanja ukazujući na univerzalne poruke koje takvi tragični datumi iz naše prošlosti ostavljaju kao trajni beleg u nauci, kulturi  i kolektivnom pamćenju naroda.

Zar mora baš ovako…

Uz  sadržaje u kojima će kao sagovornici dominirati istoričari i predstavnici kulturnih institucija i ustanova  veći deo planiranih sadržaja otvoriće medijski prostor  ,mladim kreativnim stvaraocima  iz različitih sfera umetnosti kako bi oni ,na način primeren njihovom senzibilitetu iskazali svoju percepciju poruka takvih strašnih događaja i svoje predloge kako da takve događaje iz naše prošlosti  ne  zaboravimo, jačajući  kroz ta   sećanja  i sebe kao individue i sebe kao narod.

6.9.2021 godine

Tekst je jedan od sadržaja medijskog projekta „Znam,čuo sam,to je…“ koga,uz podršku Ministarstva kulture i informisanja,sprovode „KV Novosti-on line“.Stavovi izneti u tekstu su isključiva odgovornost „KV Novosti-on line“ i ni na koji način ne predstavljaju stavove i mišljenja Ministarstva kulture i informisanja.