petak, 16. avgust 2024.

Vesti iz kategorije ‘Društvo’

Diplomata poreklom iz Kraljeva sagovornik brojnih svetskih lidera !

Objavljeno: 29.10.2021. | autor: KV Novosti -on line

Sinoć je u Narodnoj  biblioteci „Stefan Prvovenčani” u Kraljevu održan program   “Naši smo-da se bolje upoznamo”  posvećen Draganu Biseniću, novinaru, diplomati i publicisti koga su , u okviru serijala „Kraljevačni”, zasnovanog na ideji predstavljanja uglednih ličnosti poteklih sa prostora Kraljeva i okoline zajednički organizovali Zavičajno društvo Kraljevo i Narodna biblioteka „Stefan Prvovenčani” Kraljevo.

Ovo je bila prva, u niz planiranih ,prezentacija znamenitih kraljevčana koje će  zajednički,jednom u tri meseca, organizovati Zavičajno društvo Kraljevo i Narodna biblioteka „Stefan Prvovenčani” Kraljevo.

Ove prezentacije su,uz časopis “Kraljevački zavičaj”,koji takođe izlazi jednom u tri meseca,još jedan doprinos Zavičajnog društva Kraljevo negovanju i jačanju kulture sećanja u funkciji afirmacije Kraljeva I čitavog kraljevačkog kraja.

Dragan Bisenić,novinar,diplomata i publicista

Posetioci koji su ispunili salu Čitaonice do poslednjeg mesta bili su u prilici da se upoznaju sa stvaralaštvom Dragana Bisenića koji je,do sada objavio devet knjiga I koji,kako je to sinoć sam rekao,privodi kraju još dve knjige na kojima radi bez malo čitavu deceniju.

Dragan Bisenić je novinar ,živi I radi u Beogradu ali često I rado boravi u svojim rodnim Samailima. Od 2011 – 2018. bio je ambasador Srbije u Kairu, odakle je, pored Egipta, pokrivao Palestinu, Oman, Sudan i UAE.

Radio je u listovima „Borba“ i „Naša borba“, a sarađivao je i sarađuje  sa brojnim listovima, časopisima i televizijama u zemlji i inostranstvu. Izveštavao je sa svih važnijih zbivanja u zemlji od 1986 – 2000, od partijskih plenuma, do događaja na Kosovu, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Hrvatskoj i Sloveniji.

Bio je dopisnik iz Berlina, Saveta Evrope i pratio rad Haškog tribunala za Jugoslaviju. Bio je urednik i glavni urednik više magazina i stručnih časopisa, „Međunarodne politike“, „CorD“ i „Ekonomist“. Intervjuisao je brojne vodeće političke i diplomatske ličnosti iz zemlje i inostranstva. Posebno se bavio međunarodnim aspektima jugoslovenske krize i hladnoratovskim odnosima, pitanjima evropske bezbednosti i NATO. Autor je više dokumentarnih TV emisija.

Zahvaljujući svom svestranom profesionalnom angažmanu, Dragan Bisenić ostvario je kontakte i sarađivao sa mnogim ličnostima na svetskom nivou koje su obeležile društveno-politička zbivanja druge polovine XX veka, uključujući i događaje u SFRJ u godinama njenog raspada.

Među njegovim sagovornicima našli su se Henri Kisindžer, Zbignjev Bžežinski, Kolin Pauel,Džordž Buš,Mihail Gorbačov,  Džordž Soroš, Milan Panić, Slobodan Milošević, Dobrica Ćosić,Mihajlo Marković,Jovanka Broz, Robert Maknamar, Nikolaj Riškov, Nikolaj Jakovljev, Hans Ditrih Genšer, Alojz Mok, Peter Handke, Tadeuš Mazojvecki, Robert Badintner, Klaus Kinkel, Huang Hu i mnogi drugi.

Učestvovao je u više međunarodnih istraživačkih projekata o hladnom ratu i držao predavanja na domaćim i stranim fakultetima. Usavršavao se na univerzitetima u Beču, Bonu, Berlinu i Stenfordu, uz brojne studijske boravke u Rusiji, Japanu, Turskoj, Švajcarskoj, Indiji, Izraelu i drugim zemljama. Radio je na Univerzitetu u Berlinu 2000 – 2002. Dobitnik je više domaćih i stranih nagrada. Do sada je objavio: „Od baklje do lomače – međunarodni aspekti jugoslovenske krize“, „Etika u medijima“, „Evropska unija i jugoistočne Evropa“, „Mister X – Džordž Kenan u Beogradu 1961 – 1963“. Prošle godine je objavio knjigu o kempdejvidskom mirovnom sporazumu Egipta i Izraela 1978, „Most ka miru – egipatsko – izraelski mirovni sporazum u Kemp Dejvidu 1978“ i „Mala, veličanstvena Srbija“ – „kralj čaja“ Tomas Lipton u Srbiji 1915“. U pripremi: „Tajne iz „crne knjige“ – SAD i stvaranje Jugoslavije“ i „Hrabri stari svet – američka elita, Srbija i Jugoslaviija, 1890 – 1990“.

Razgovor sa Draganom Bisenićem vodio je Zoran Nikolić,diplomirani politikolog ,sekretar Zavičajnog društva Kraljevo a potom je Bisenić odgovarao na brojna pitanja prisutnih.

Druženje posetilaca i Dragana Bisenića nastavljeno je,neformalnim razgovorima, I po okončanju tribine u prostorijama  biblioteke .

Kako da se kraljevačka sela razvijaju po meri svojih meštana?

Objavljeno: 25.10.2021. | autor: KV Novosti -on line

Završnim skupom koji će se održati ,sutra, u utorak 26.oktobra 2021.godine,u hotelu Turist u Kraljevu, privešće se kraju višemesečne aktivnosti projekta „Informisani gradjani – aktivni učesnici u planiranju razvoja ruralne infrastrukture“ koga je,tokom nekoliko predhodnih meseci, realizovalo  udruženje građana „Evropski pokret u Srbiji-Kraljevo“ iz Kraljeva.

Konarevo

Osnovni cilj projekta je da se unapredi informisanje građana o postojećim normativnim rešenjima,pre svega o važećem Zakonu o lokalnoj samoupravi koji je, zadnje izmene doživeo 2018. godine, i da se na taj način osnaži njihov aktivizam i veće uključivanje u procese planiranja prioritetnih infrastrukturnih projekata na područjima gde žive.

Planirane projektne aktivnosti realizovane su kroz  aktivnosti u više segmenata. Prvi segment je obuhvatio izradu dve analize : stanja postojećih mehanizama finansiranja infrastrukturnih projekata na teritoriji grada Kraljeva i primera decentralizacije sprovedene u Šapcu.

Šabac

Zatim je organizovana studijska poseta Šapcu za deo tima angažovanog u realizaciji projekta i za predstavnike lokalne samouprave-  grada Kraljeva kako bi se isti , na licu mesta, upoznali sa praksom i primerima iz Šapca gde su građani,zadnjih nekoliko godina, bili u prilici da neposrednije utiču na planiranje i razvoj infrastrukture u svojom mesnoj zajednici ali i u gradu kao lokalnoj samoupravi.

Od juna pa sve do pre neki dan,sprovođene su terenske aktivnosti, razgovori sa žiteljima u šest seoskih  mesnih zajednica na teritoriji grada Kraljeva koji su se okupljali  u mestima, poput Miločaja, Konareva, Ušća…, koja slove za tradicionalne centre  okolnih mesnih zajednica.

Samaila

Sutrašnji završni sastanak na koji su,pored članova tima za realizaciju projekta pozvani i predstavnici grada Kraljeva, mesnih zajednica u kojima su vođeni razgovori i medija biće prilika za upoznavanje sa predlozima građana  o tome kao da se njihov glas  bolje čuje i više  uvažava kada se odlučuje o planiranju i finansiranju infrastrukturnih projekata  koji treba da se realizuju u mestima njihovog življenja.

Kao konačni ishod svih sprovedenih projektnih  aktivnosti biće pokrenuta inicijativa za decentralizaciju u planiranju lokalnih finansija u delu razvoja ruralnih područja na teritoriji grada Kraljeva.

Projekat “Informisani gradjani – aktivni ucesnici u planiranju razvoja ruralne infrastrukture“ , sprovodi Evropski pokret u Srbiji  – Kraljevo uz podrsku programa “Zajedno za aktivno drustvo“ , koji sprovode Helvetas Swiss Intercooperation i Gradjanske inicijative.

I nas će naši potomci kazniti zaboravom!

Objavljeno: 21.10.2021. | autor: KV Novosti -on line

Treće izdanje dragocene istoriografske knjige „Identiteti žrtava streljanih u Kraljevu oktobra 1941“ autorke   Silvije Krejaković , objavljeno kao prvo delo u novouspostavljenoj ediciji Muzeja žrtava genocida, pod nazivom Sine ira et studio (lat. – bez gneva i pristrasnosti) dolazi  pred javnost u pravi čas, jedan je od zaključaka koji se nameće posle sinoćne promocije održane u Narodnom muzeju u Kraljevu.

A pravi čas je ,mada ,možda ne bi bilo preterano reći  i zadnji je čas , jer se, kao društvo i kao narod, suočavamo ,kako to sinoć reče istoričar dr Dejan Ristić, v. d. direktora Muzeja žrtava genocida u Beogradu, sa posledicama apsolutnog neznanja i nezainteresovanosti za ono šta nam se desilo pre samo osamdeset godina.

Brojni su ishodi  te naše „kulture zaborava“ poput raznih primera   činjenja ili ne činjenja prema, i na, mestima kolektivnog stradanja  tog istog naroda u  ne tako dalekoj prošlosti, koji se ,na dnevnom nivou, prijavljuju  Muzeju žrtava genocida.

dr.Dejan Ristić v.d.direktora Muzeja žrtava genocida u Beogradu

Zato je dr Ristić sinoć rekao kako oseća potrebu da,  baš ovde ,u Kraljevu,u kome se desio zločin protiv čovečnosti, koji po svom istorijskom i svakom drugom značaju prevazilazi okvire jednog grada i jedne države, podeli svoju zabrinutos i upitanost u kom pravcu mi, kao društvo ili narod , idemo ako smo spremni da umesto kulture sećanja negujemo „kulturu“ zaborava?

„U Kraljevu se desio jedan, pravno kodifikovani i sprovedeni zločin od strane jedne države prema pripadnicima naroda ,druge, okupirane države koji ,na žalost nije kodifikovan kao genocid jer su ,tek kasnije, doneti prvi međunarodno pravi akti o genocidu pa nije bilo moguće, zločin u Kraljevu ili Kragujevcu ,kasnije retroaktivno tako kodifikovati.Tačnije iako je i bilo nekih prilika, na nekim zakasnelim suđenjima pojedinim pripadnicima nemačke vojske kasnih četrdesetih godina prošlog veka, one su propuštene“ rekao je dr Ristić. On je , tu svoju tezu o nedovoljnom bavljenju naše istorijske i pravne nauke temama  masovnog stradanja srpskog naroda tokom XX veka a posebno tokom II svetskog rata, potkrepio i podacima o broju doktorata na ove teme  i broju istoričara koji proučavaju ovu oblast zaključivši da „kao što mi pretke kažnjavamo zaboravom i nas će naši potomci kazniti zaboravom“.

Silvija Krejaković

Silvija Krejaković autorka knjige „Identiteti žrtava streljanih u Kraljevu oktobra 1941“ je podelila svoja sećanja i dileme sa kojima se suočavala tokom svog višedecenijskog rada na ovoj knjizi sa brojnom publikom na promociji.

Svoju zabrinutost o zaboravu kao dominatnoj karakteristici našeg   društva, koji, kada su u pitanju masovna stradanja nevinih  civilnih žrtava tokom II svetskog rata na prostoru Srbije, poprima ozbiljne razmere, Silvija je iskazala citirajući svog starijeg kolegu istoričara i profesora Đorđa Stankovića – Čemu podušja, čemu pomeni ako ne znamo kome ih posvećujemo?

Kraljevčani ,zahvaljujući njenom radu znaju, sa docnjom dugom preko pola veka, imena i prezimena  , do sada tačno utvrđena  ,za 2.198 stradalnika.

Ali,na žalost,ni jedno od tih imena još uvek nije ,na bilo koji način,upisano na bilo kom delu memorijalnog kompleksa nazvanog „Groblje streljanih 1941.godine“.

Memorijalnog kompleksa koji  ,takođe,duže od pola veka stoji nedovršen.

I kao što to reče, već citirani, dr.Dejan Ristić „Cilj okupatora je bio da poništi jednu naciju a mi ,našim odnosom,prema žrtvama masovnih stradanja tokom II svetskog rata,kao da nastavljamo tu tendenciju.

Tekst je jedan od sadržaja medijskog projekta „Znam,čuo sam,to je…“ koga,uz podršku Ministarstva kulture i informisanja, sprovode „KV Novosti-on line“. Stavovi izneti u tekstu su isključiva odgovornost „KV Novosti-on line“ i ni na koji način ne predstavljaju stavove i mišljenja Ministarstva kulture i informisanja.

Zaborav je najrazornije oružje!

Objavljeno: 18.10.2021. | autor: KV Novosti -on line

Tijana Miljković je rođena 1992. godine u Kraljevu gde je završila Gimnaziju, a zatim i Filološki fakultet u Beogradu. Pisala je tekstove na temu umetnosti za različite portale (Bistro, 7 umetnosti, itd). Bavi se i pisanjem pesama. Njena razmišljanja o kraljevačkom Oktobru odlučila je da podeli sa čitaocima našeg portala.

Tijana Miljković

Nema slučajnih građevina, ni spomenika izdvojenih iz ljudskog društva i njegovog razvitka, kao što nema ni slučajnih rušitelja tih istih građevina i spomenika čije je najrazornije oružje zaborav i nepoštovanje često vlastitih predaka rekao je Ivo Andrić, čijim mudrim i istinitim rečima često pribegavamo.

14. oktobar  verovatno je najtužniji dan za grad Kraljevo i okolna mesta koja su sa gradom povezana.  Ukoliko treba da iskažemo jedno drugačije viđenje ovog dana kroz stavove mladih ljudi koji u Kraljevu žive, školuju se ili rade, pred sobom imamo nimalo laku dužnost. Dužnost je možda čak i preslaba reč, jer nastradali u streljanju 1941. godine zaslužuju da ih uvek spominjemo i sećamo ih se. Međutim, teško je uopšte govoriti na temu, a još je teže izraziti ulogu novih generacija u njoj s obzirom na proteklo vreme.

Zločin nemačkog okupatora

Negde je odmereno 50 godina nakon čijih bi proticanja događaj postao deo istorije, što znači da se u našem slučaju broj godina itekako uvećavao i produbljivao naš odnos prema prošlosti koju mi sami lično nismo doživeli. Naravno da je za sve nas rat mera svih užasa koji mogu da zadese jedan narod. Kroz časove istorije kao školskog predmeta slušali smo o tolikim ratovanjima širom sveta kao i o onim koji su pogađali i našu zemlju. Učili smo lekcije, sa razumevanjem ili napamet, kroz koje smo sticali prilično ohladnelu viziju govoreći godine, pojedine ličnosti, mesta borbi. Te podatke smo potom zaboravljali pa je od znanja ostao samo njegov antonim neznanje, jer kada bismo morali da svojim rečima predstavimo ratna dešavanja na neki prisniji način, ostao bi veliki znak pitanja ispred i iza našeg izlaganja.

Kada je reč o konkretnoj tragediji, streljane ljude ne pamtimo, živeli su mnogo pre nas, i iako saosećamo sa tužno i nepravedno oduzetim životima, postoji ta distanca prema nekome koga nismo nikada lično upoznali niti nam je bio blizak. Naravno da postoji memorijalno-spomenička celina kroz dostupne podatke, fotografije, lične predmete žrtava kao i mesta za sećanje na njih. Svima nam je dostupna, da se sa njom upoznamo i približimo ličnostima ubijenih. Ovakvih odmazdi bilo je previše, nije trebalo biti nijedne. Zbog toga su svi oni predstavljeni kao deo porodičnog i društvenog kruga kako bi se stvorila sveobuhvatna slika ljudskog stradanja i dodatno osudio masovni zločin protiv čovečnosti.

Zakopavanje streljanih u Kraljevu oktobra 1941

Treba izdvojiti svakog ponaosob, svaku ženu, mladu osobu, muškarca i zamisliti da je to mogao biti neko vaš kao što nekome i jeste bio. Mi koji smo došli kasnije ali koračamo istim putevima kojima su nekada ti ljudi koračali i ne sluteći kakva će ih nesreća zadesiti  moramo negovati kulturu sećanja i ne smemo izgubiti u borbi sa vremenom koje ima moć da je tako lako izbriše.

Bez obzira na naša godišta i na činjenicu da sada živimo u daleko uljuljkanijem svetu nego što su naši vršnjaci tada živeli, sa zrelim poštovanjem moramo pristupiti streljanju. Kada za sobom ostavimo sve školske časove istorije, ostaje nam životni čas u kojem ne smemo omanuti i čuvati u svesti individualnost oktobarskih žrtava, koje su žrtve ne samo u tom mesecu i tog datuma nego i inače i koji se nikako ne smeju svoditi na samo brojčani podatak.

Tekst je jedan od sadržaja medijskog projekta „Znam,čuo sam,to je…“ koga,uz podršku Ministarstva kulture i informisanja, sprovode „KV Novosti-on line“. Stavovi izneti u tekstu su isključiva odgovornost „KV Novosti-on line“ i ni na koji način ne predstavljaju stavove i mišljenja Ministarstva kulture i informisanja.

Sećanja i pamćenje su temelji „Kuće nezaborava“

Objavljeno: 16.10.2021. | autor: KV Novosti -on line

„U sećanju prošlost nije mrtva, već upotrebljiv i aktivan sadržaj. Upravo u tome leže i mogućnosti manipulacije.Kritička kultura sećanja nastoji da pokaže uzroke i obrasce raznovrsnih potreba prošlosti. Pamćenje čini smišljeni odnos prema prošlosti. Ono se po svojoj prirodi vezuje upravo za one institucije koje čuvaju i prenose sadržaje prošlosti. Institucionalizacija kulture sećanja počinje sa prelazom sećanja u kulturno pamćenje“ reči su sociologa dr.Todora Kuljića koje su,verujemo, bile moto projekta „Kuća nezaborava“ Stefane Savić, realizovanog ,u petak 15.oktobra, u Narodnom muzeju Kraljevo.

Stefana Savić

 A „Kuća sećanja“ ima za cilj  da  otvori prostor namenjen memoriji grada, memoriji njenih građana, namenjen sećanju ne samo na događaj kao takav već i na njegovu interpretaciju, namenjen našem pamćenju.

Ova mlada umetica poreklom iz Kraljeva je ,u jednom svom,prošlogodišnjem, razgovoru zabeleženom u listu  „Danas“ u kome je ,neko vreme, radila kao fotoreporter kazala da je način na koji se sećamo zapravo je neka vrsta okvira ili neka vrsta koordinatnog sistema u stvaranju našeg ličnog, socijalnog ili kulturnog identiteta.

Pozivajući ,svoje sugrađane,kraljevčane da joj se priključe u gradnji  „Kuće nezaborava“ Stefana je iznela svoja prva sećanja na Kraljevački oktobar: „Moje sećanje luta od slike do teksta. Ono nema jasan prostor, jasne definicije, sastavljeno je od reči drugih ili možda pre od odsustva reči. Ja o tome zapravo ništa ne znam ali se ipak sećam. Jer sećanje je upisano negde u nama. Sve prećutano jednom mora da progovori…

… Svečanost je. Svi smo u belim haljinama. Pevamo. Oko nas humke i posetioci na tribinama. Sa razglasa se čuje glas glumice koja dramatično izgovara „Karanovac, Kraljevo….“ pa dalje o tom strašnom događaju.Učili su nas da je stradalo 6000 ljudi. Kasnije sam na televiziji gledala i da je bilo i onih koji su preživeli. Jedan od njih je bio deda mog druga Dušana.“

Organizovani zaborav,selektivno pamćenje ili …Kraljevo,oktobar 2021 godine

Stefaninom pozivu odazvalo se desetina kraljevčana i kraljevčanki  različite starosne dobi,obrazovanja i afiniteta, a Stefana je  ,pred kamerama, vodila razgovor podstičući ih  pitanjima da što jasnije saopšte svoja  sećanja vezana za taj tragični događaj iz prošlosti grada na Ibru ali i  svoje  sveže impresije  o aktuelnom stanju ,nedovršenog memorijalnog kompleksa nazvanog ,ne baš preterano inventivno Groblje streljanih 1941, kao i o načinu na koji  današnje Kraljevo  neguje kolektivno pamćenje na te dane.

Kuća sećanja se gradi i razgovorima

Inovativni i hvale vredan pokušaj mlade umetnice i profesorke na fakultetu da otvori prostor za razgovore na ovu temu čiji ishodi mogu biti višeznačni ali koji ,bez sumnje ,doprinose jačanju našeg socijalnog i kulturnog identiteta kao zajednice koja pretenduje da bude  grad sa svim karakteristikam koje tvore ime te zajednice-Kraljevo!

Stefana Savić je rođena 1979. u Kraljevu, gde je završila gimnaziju. Posle studija fotografije na Akademiji BK, i studija teorije umetnosti i medija na beogradskom Univerzitetu umetnosti, aktivna je kao urednica fotografije, predavačica i pedagoškinja. Autor je devet samostalnih, učestvovala je i na više od dvadeset kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu.Jedna je od autora projekata Nevidljivi i F20.13 sa korisnicima psihijatrijske pomoći, kao i foto-radionice sa migrantima (Centar za kulturnu dekontaminaciju – CZKD) Nesaslušane priče i FORA. Autorka je dokumentarnog filma „Zbogom, Polka“, koji je nastao u saradnji sa piscem i novinarom Goranom Gocićem. Jedna je od osnivača udruženja Art kultivator.

Tekst je jedan od sadržaja medijskog projekta „Znam,čuo sam,to je…“ koga,uz podršku Ministarstva kulture i informisanja, sprovode „KV Novosti-on line“. Stavovi izneti u tekstu su isključiva odgovornost „KV Novosti-on line“ i ni na koji način ne predstavljaju stavove i mišljenja Ministarstva kulture i informisanja.

Komemoracija koja brine!

Objavljeno: 14.10.2021. | autor: KV Novosti -on line

U Kraljevu su danas, rutinski, neinventivno i , jednostavno rečeno, neprilično činjenici da se da se  obeležava 80.godina od  krvavog kraljevačkog oktobra 1941. godine „obavljeni“ prigodni  komemorativni skupovi.

A tog oktobra ,pre osam decenija,  pripadnici nemačke regularne vojske –Vermahta su, za samo pet dana od 15 do 20.oktobra, streljali, kako se za sada pouzdano zna,  2.255 ljudi  u krugu onadašnje Fabrike vagona i Ložionice,

Iz vremena prvog parastosa

Sećanje na te dane počelo je ,kako i treba, Komemorativnom sednicom Skupštine grada na kojoj je državu Srbiju reprezentovao ni manje  ni više nego jedan državni sekretar !!!

Posle njega besedio je  profesor istorije iz kraljevačke Gimnazije koji je ,u delu svoje besede, pokušao, iz samo njemu znanih razloga, da otkloni ,navodnu, zabludu  kako zločin u Kraljevu oktobra 1941.godine, nisu učinili nemački fašisti nego trupe nemačke regularne vojske –Vermahta. Tačno!

 Ali i pogrešno tumačene istorijske činjenice. Jer, Nemačkom je tada, preko države- državnog aparata, upravljala – vladala Hitlerova ,fašistička, Nacionalsocijalistička nemačka radnička partija ( Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei).

Zato je,valjda, iz besede i izostala  konstatacija da sve ideologije zasnovane na postulatima jedan narod-jedna država-jedan vođa ili pak na postulatima krajnje isključivosti za drugačija mišljenja,što je bez sumnje bila ,jedna od, odlika komunističke ideologije u bivšoj Jugoslaviji, kad se ,bilo izborima ili revolucijama, dočepaju resursa države – državnog aparata onda o(lako) pribegavaju sili kao metodu (raz)rešavanja društvenih konflikata.

 Bilo je tu ,u besedi, još „bravura“, zasnovanih na ne baš dokazanim istorijskim faktima, primerenih „reviziji i dezideologizaciji vladajućeg narativa iz doba komunizma“ što je  je samo jedan od beočuga u dugom lancu kojim smo, uz naš već  znani mentalitet, sapeli ionako krhku kulturu sećanja.

Fakti o tom našem odnosu prema (ne)kulturi sećanja nizali su se svakim korakom koga je nevelika kolona učesnika Komemorativne sednice Skupštine grada učinila na ,kratkom, putu ka Groblju streljanih što je, zvanični naziv ,zadnjih decenija, u kojima smo ,valjda, „revidirali i dezideologizovali svoje gledanje na prošlost“ ,nedovršenog, memorijalnog kompleksa čija se gradnja otegla, tek, pet decenija!!!

Prolaznici,sugrađani, užurbani kraljevčani  u  suprotnom smeru od kolone zvaničnika, zbunjeno zapitani šta li je ovo i kuda li je krenuala ova kolona…?

Neki, „slobodniji“ upravo to i pitaju po nekog koga ,u koloni, prepoznaju, a  tek manjina obori pogled i nastavi žurno svojim putem.

Prvo na šta je kolona zvaničnika i gostiju grada Kraljeva naišla kada se spuštala sa Pasarele ka ulazu u Groblje streljanih jeste nekadašnji „Spomen vagon“ za koga je,danas,  teško dati pravo ime.

Izbor između dva imena koja ,u  trenutku prilaska preko Pasarele ,prvo padnu na um, a to su Bruka i Sramota nije ni malo lak ni jednostavan.

Jer,šta reći za na brzinu ,jutos štampanim platnom prikrivanu,prednju stranu tog nazovi „Spomen vagona“ kada je druga, vidljiva svima koji dolaze sa Pasarele ,dal zbog nemara ili „mera štednje“,ostala takva kakva je stvarno.

A takva,stvarna kao ogledalo naših naravi,  je ,tokom čitave godine, i ta prednja, prikrivena, strana vagona Bruke!

Bolno,zastrašujuće i opominjće delovalo je prazno Groblje streljanih u Kraljevu,danas na dan kada  obeležavamo 80.godina od  krvavog kraljevačkog oktobra1941.godine.

 Na njemu se ,izuzmemo li zvaničnike, predstavnike crkve , Vojske , udruženja građana, glumce, ino tehničko osoblje i , naravno, medije, okupilo tek nekoliko desetina građana, mahom potomaka streljanih.

Besmisleno je , a da li je i bespredmetno to ne znamo,baviti se , danas uzrocima koji su doveli do toga da Groblje streljanih u Kraljevu, na današnji dan, bude,zašto ne reći, prazno!

Zato je i razumljiva zebnja za vremena pred nama . Jer,čini se da od „istorije kao učiteljice života“ nismo ništa naučili. A ona  zna i da kazni .

Tako što se ponovi! Često i surovije nego što je bilo.

Tekst je jedan od sadržaja medijskog projekta „Znam,čuo sam,to je…“ koga,uz podršku Ministarstva kulture i informisanja, sprovode „KV Novosti-on line“. Stavovi izneti u tekstu su isključiva odgovornost „KV Novosti-on line“ i ni na koji način ne predstavljaju stavove i mišljenja Ministarstva kulture i informisanja.

Kraljevački oktobar zaslužuje stalnu brigu grada ali i države!

Objavljeno: 12.10.2021. | autor: KV Novosti -on line

Više je nego očigledno da je održavanje nedovršenog memorijala koji je,do pre desetak godina, nosio naziv  „Spomen park“ sve veći teret za grad  Kraljevo. Uzrok nije samo činjenica da je izgrađeno tek polovina  od rešenja arhitekata iz Beograda  Spasoja Krunića i Dragiše Kovačevića, prihvaćenog još daleke 1970. godine posle sprovedenog opšte jugoslovenskog konkursa na kome ni jedno od trinaest prispelih rešenja nije dobilo nagradu žirija. Osnovni razlog leži u činjenici da je gašenjem i rasformiranjem dela javne uprave ,koji je tada ,ko zna iz kojih razloga, radio u okviru Odeljenja za finansije tadašnje opštine Kraljevo, sredinom devedesetih godina (od dolaska koalicije Zajedno na vlast) prestalo staranje o Spomen parku u kontinuitetu tokom čitave godine.

Realna potreba da se izvrši opšta revizija  do tada zvanične istoriografije i iz nje proisteklih koncepata obeležavanja  pojedinih značajnih datuma iz naše prošlosti urađena je tada, kako to već kod nas najčešće biva, na jedan krajnje voluntaristički način.

Osnovna karakteristika takvog postupanja je   volja novih vlasti da što pre ,što vidljivije, na nivou simbola i dnevne prakse, učini  otklon od prošlog odbacujući pri tom i dobra rešenja iz prošlosti.

„Žrtva“ tih promena  je ,na izvestan način, i Spomen park u Kraljevu. Jer,ukidanjem službe-organizacije koja tokom čitave godine ima zadatak da se stara o spomen kompleksu i priprema program obeležavanja oktobarskih svečanosti to počinje da biva briga svih ali najčešće ničija konkretno i operativno na dnevnom nivou.

Šta tek reći za „revolucionarni zanos“ nekih  predstavnika koalicije DOS koji su,prvih godina ovog XXI veka, tražili i „izborili se“ za ukidanje  direktnog prenosa RTS-a programa iz kraljevačkog Spomen parka i prestanak prakse pozivanja predstavnika  drugih gradova iz zemlje i inostranstva na komemorativni skup!?

Ili, šta reći za „raskid“ sa praksom organizovanog dolaska đaka na Groblje streljanih kako za vreme komemorativnih svečanosti tako i tokom školske godine?

Ako svemu ovome dodamo i naš  opštepoznati i maltene svuda vidljiv  nemaran odnos prema grobljima jasno je da Groblje streljanih u Kraljevu  teret  donosiocima odluka u lokalnoj samoupravi koga se oni ,hteli to ili ne, moraju „setiti“ svakog oktobra.

Otuda i praksa da se gradskim,javnim ustanovama iz kulture, delegira staranje o  konceptu, pripremanju i realizaciji dela programa koji se izvodi na Groblju streljani posle polaganja venaca,parastosa i govora zvaničnika.

To ,bez sumnje, za posledicu ima jedan kliširani pristup kreiranju prigodnog programa sa nejasno arikulisanim porukama  prema mladima,prvenstveno, koji,trebalo bi da su ključna ciljna grupa kao budući nastavljači naše, ionako krhke, kulture sećanja

Konferencija za štampu Miloša Milišića ,pomoćnika gradonačelnika Kraljeva za kulturu na kojoj je on,danas, predstavio ovogodišnji progam obeležavanja i sećanja na tragične dane Kraljeva  iz oktobra 1941. godine bila je prilika da postavimo pitanja kako grad kao lokalna samouprava vidi dalju sudbinu memorijalnog kompleksa koji ,zadnjih decenija, nosi naziv Groblje streljanih i da li ima naznaka za preispitivanje dosadašnjeg koncepta obeležavanja i sećanja na te tragične dane?

Osim toga što je izneo svoj lični stav da bi trebalo formirati neku,novu,javnu ustanovu koja bi se bavila isključivo staranjem o memorijalnom kompleksu,planiranjem i realizacijom Komemorativnig skupa i prigodnog programa Milišić je izbegao decidan odgovor na pitanje o potrebi  preispitivanja dosadašnjeg koncepta obeležavanja a što bi ,po nama, trebalo da se inicira i pokrene baš iz lokalne samouprave.

Jer, zaklanjanje iza normi, kako već to znamo da činimo kada nam ide u prilog, u ovom slučaju nije baš ni delotvorno a ni svrsishodno.

Kao što nije  ni delotvorno , ni svrsishodno, očekivanje da neke naučne i kulturne institucije na nacionalnom nivou porade na (re)definicij postojećeg koncepta obeležavanja i sećanja na kraljevački oktobar iz 1941. godine.

Tekst je jedan od sadržaja medijskog projekta „Znam,čuo sam,to je…“ koga,uz podršku Ministarstva kulture i informisanja, sprovode „KV Novosti-on line“. Stavovi izneti u tekstu su isključiva odgovornost „KV Novosti-on line“ i ni na koji način ne predstavljaju stavove i mišljenja Ministarstva kulture i informisanja.

Dvadeset treće obeležavanje Kraljevdana kao Dana grada

Objavljeno: 07.10.2021. | autor: KV Novosti -on line

Dodelom nagrada i priznanja zaslužnim pojedincima i organizacijama na svečanoj sedici Skupštine grada,danas je u Kraljevu,po  dvadeset  treći put, svečano obeležen Kraljevdan, Dan grada.

Kraljevo je ,tokom  postojanja, menjalo svoje ime ,od Rudopolja, preko Kranovca, Kraljeva, Rankovićeva pa opet Kraljeva, pa je tako menjalo i datum kada se slavi,obeležava, Dan grada kao njegov praznik.

7.oktobar ili Kraljevdan  proglašen je  za Dan grada 1998 godine. Ondašnje gradsko rukovodstvo, koga su činili predstavnici stranaka koji su, posle donošenja Miloševićevog „lex specijalisa“,u februaru 1997 preuzeli vlast osvojenu na izbora  iz novembra  1996 godine,je želeleći da napravi diskontinuitet sa , kako se  to govorilo „komunističkom vlašću koja u Kraljevu traje od 1945 godine“,  to  i iskazalo izborom novih heraldičkih obeležaja i novog datuma Dana grada.

7.oktobra, Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici slave, u znak sećanja na Stefana Nemanjića , poznatijeg , posle krunisanja u obližnjem manastiru Žiča kao  Prvovenčani , čak četri svoja svetca Svetu prvomučenicu Teklu , prep. Simona , sv. Kralja Vladislava i prep. Davida i nazivaju ga Kraljevdan.To je,1998 godine, poslužilo kao motiv za izbor novog Dana grada Kraljeva.

Početak svečane sednice Skupštine grada Kraljeva 7.oktobra 2021 godine

Na današnjoj svečanoj sednici Skupštine grada Kraljeva ,održanoj u Multimedijalnom centru „KvArt“ dodeljene su nagrade i priznanja ovogodišnjim laureatima.

Oktobarsku nagradu grada Kraljeva dobio je Aleksandar Vučić. Predsednik Srbije  „za doprinos u razvoju grada Kraljeva i Srbije“, a u njegovo ime nagradu je preuzeo Milorad Veljović, savetnik predsednika.Novčani deo Oktobarske nagrade (100.000 dinara)biće uručen  Tomislavu Pešiću, iz sela Samaila,ocu sedmoro dece, od kojih je jedno sa posebnim potrebama, a kome je  pre dve godine preminula supruga.

Diplome zaslužnih građana grada Kraljeva dobili su:dr Ivica Marinković, „za učinjena humana dela i predan rad u oblasti zdravstva“,Dragoslav Dugalić, „za doprinos razvoju sela, humana dela i predan rad u očuvanju srpske tradicije“,Predrag Nedeljković, „za očuvanje srpske istorije i kulture“,Gradimir Bajović, „za postignute rezultate u oblasti ugostiteljstva“,Milisav Vujanac, „za dugogodišnji rad na razvoju kulture sećanja, humana dela i afirmaciju grada Kraljeva“

Diplomu zaslužne ustanove grada Kraljeva za 2021. godinu Skupština grada Kraljeva dodelila je kraljevačkoj Filijali Republičkog fonda penzijskog i invalidskog osiguranja – „za doprinos u radu i razvoju šire društvene zajednice“.

Dobitnici priznanja grada Kraljeva u 2021 godini

Diploma zaslužne sportske organizacije grada Kraljeva za ovu godinu pripala je Sportskom savezu Kraljeva – „za izuzetne uspehe, istrajnost, posvećenost razvoju i unapređenju sporta“ , a nagradu je primo predsednik Miloš Simović.

Diplomu zaslužne obrazovne ustanove grada Kraljeva za ovu godinu dobila je OŠ „Jovan Cvijić“ iz Sirče „za dugogodišnji uspešan rad u obrazovanju i ostvarene rezultate na republičkim takmičenjima“. Diplomu je primio direktor Ivan Radosavljević.

Diploma zaslužnog udruženja građana grada Kraljeva pripala je Društvu za negovanje tradicija oslobodilačkih ratova „Jovo Kursula“

Specijalnu nagradu za podsticaj humanosti koja nosi ime velikog dobrotvora i humaniste Milomira Glavčića iz Kanade,dobila su šestorici mladića iz Kraljeva: Strahinja Savić, David Čantrak, David Dragojlović, Dimitrije Jovandarić, Bojan Draganić i Stefan Đurđević.

Heroji našeg grada

Oni su nagradu zaslužili „za ispoljenu odvažnost, hrabrost i požrtvovanje u spasavanju života naših sugrađana“ tačnije za spasavanje  života dečaka Ognjena Baltića, kojeg su,avgusta ove godine,izbavili iz čeljusti smrti na Ibru.

Kako i zašto heljda opravdava epitet narodne majke – hraniteljice ?

Objavljeno: 04.10.2021. | autor: KV Novosti -on line

Heljda, kultivisana prvi put 6.000 godina pre nove ere, danas je jedna od retkih ekoloških biljaka kod kojih se koriste svi delovi. Dakle, za ovu biljku važi koncept „nultog otpada“ ili „zero waste“, koji je tokom godina postao veoma popularan.

Dok se cvet heljde koristi za pripremu čajeva, zeleni deo se koristi za ishranu stoke, a plod za ljudsku ishranu. Ne bacaju se čak ni ljuske koje otpadaju tokom mlevenja zrna, već se koriste za izradu poznatih heljidinih jastuka koji su veoma zdravi. Ova biljka nema nikakvih gubitaka.

Koncept nultog otpada – zero waste

Koncept nultog otpada podrazumeva skup principa usmerenih na sprečavanje nastanka otpada. Ovaj koncept podstiče redizajniranje resursa, tako da se svi proizvodi ponovo koriste. Cilj je da se smeće ne šalje na deponije, njive ili u okean već da se sve upotrebi.

“Stvaranje otpada predstavlja jedan od sporednih proizvoda koje ljudi tokom cele svoje istorije ostavljaju za sobom, a da o tome malo ili nimalo ne razmišljaju. Zakopavanje ili odlaganje otpada na gomilu kao pristup upravljanja otpadom nisu više prihvatljivi, ni ekonomski ni društveno”, navode Petrović Nataša, Išljamović Sonja, Jeremić Veljko u članku “Nulti otpad kao novi koncept održivog upravljanja otpadom”.

Nulti otpad se odnosi na sprečavanje nastanka otpada, za razliku od upravljanja otpadom na kraju lanca proizvodnje. To je celovit pristup koji ima za cilj masovnu promenu načina na koji se materijali koriste u društvu, a kao rezultat nemaju otpada. Nulti otpad pruža vodeće principe za kontinuirani rad na uklanjanju otpada.

Istorija heljde – žitarica stara hiljadama godina

Heljda je, kako je mnogi danas nazivaju, narodna majka – hraniteljica. Prema nekim verovanjima u vreme velikih ratova ljudi su nosili torbu sa heljdom i gde god da se nastanu, oni poseju heljdu i uspeju da prežive teška vremena. Kultivisana i prvo se uzgajala u unutrašnjosti jugoistočne Azije, verovatno oko 6.000 godina pre nove ere, a odatle se proširila u centralnu Aziju i Tibet. Odatle na Bliski istok i Evropu.

Pripitomljavanje heljde se šrema većini istoričara odvijalo u zapadnom delu Kine u provinciji Junan. Heljda raste na raznim tipovima zemljištima i na lošim i na glinovitim, peskovitim i kamenitim. Ona nema skoro nikakve zahteve dobro uspeva na svim tipovima zemljišta. Sa druge strane nema potrebe za bilo kakvim tretiranjem pesticidima i đubrivima, a vrlo je prinosna pa sa ponosom može da nosi epitet super hrane 21. veka,

Kako je sve počelo? – Prvi ekološki proizvođač heljde

Gordana Romčević Ilić, rođena Kraljevčanka, koja je, da bi platila školovanje na Veterinarskom fakultetu, uzela u najam netretiranu ekološku zemlju na Rudnu i posejala heljdu. Prvo je to bio samo jedan hektar, da bi vrlo brzo došla do osam hektara.

„Zemlju nisam imala, dali su mi je prijatelji i rođaci u zakup, jer je moja majka sa Rudna. Seme heljde sam dobila od njih za prvu setvu i beskrajno sam im zahvalna što su mi, ne samo pomogli, već i naučili kako se gaji ova biljka ljubavi. Stari ljudi sa ogromnim iskustvom u gajenju heljde pokazali su mi sve što treba da znam, tako da se još nije desilo da podbacim sa rodom, bez obzira na vremenske neprilike“, objašnjava Gordana.

Ona objašnjava da je u početku bilo teško, jer je počela od nule. Veliki problem je bio u tome što ljudi ranijih godina nisu znali mnogo o gajenju i primeni heljde. Za nju su znali samo oni ljudi koji su živeli u planinskim predelima, ili koji su je koristili zato što su čuli da ona ima lekovita svojstva.

Na početku je njena proizvodnja bila mala, a kasnije se za njen rad pročulo, pa je narod počeo da dolazi i da kupuje, najpre male, pa sve veće količine ove biljke. Zatim su se kao kupci javljale privatne pekare, koradžijske radnje, palačinkarnice, restorani i na kraju i industrijske pekare. Uskoro je postala najveći proizvođač ekološke, lekovite heljde na Rudnu. Danas je skoro svi znaju kao Heljdanu, a ne kao Gordanu.

Upotreba heljde

Heljdino zrno – brašno zlata vredno

Jedna od najčešćih upotreba ove žitarice je prerada zrna u heljdino brašno. Heljdino brašno se koristi i kao zamena za one koji su na nekom dijetetskom režimu jer ne sadrži gluten. Od njega se mogu praviti hleb, palačinke, određena testa, a na istoku se često koristi za pripremu rezanaca. Veoma je hranljiva i zdrava namirnica.

“Izrađivala sam i delila recepture kako da se najbolje iskoristi heljdino brašno, da dugo traje i da ne košta mnogo. Pomagala sam ljudima sa raznim receptima za zdravu ishranu kako bi mogli kilogram brašna od heljde da koriste desetak do petnaest dana”, kaže Gordana Sučević, pionirka u Srbiji u proizvodnji heljde.

Rezanci od heljde vekovima se jedu na Tibetu i u severnoj Kini, gde je vegetacijska sezona prekratka za uzgoj pšenice. Dok se u Japanu ovakvi rezanci nazivaju soba rezanci. Soba rezanci imaju veliki značaj u kulturi Japana.

U Indiji se pravi i žele od heljdinog skroba.

Poslednjih godina heljda se koristi kao zamena za druge žitarice u pivu bez glutena. Heljda se može koristiti na isti način kao i ječam. Pored piva koristi se za pravljenje viskija i japanskog destilovanog alkoholnog pića.

Cvet heljde – vrlo lekovit

Od cvetova heljde pravi se čaj. Posebno se preporučuje za lečenje bronhitisa i disajnih puteva. Mladi cvetovi i stabljike heljde se uberu, osuše se i kasnije se mogu koristiti za pripremu čaja. Jedna kašika suvih cvetova i listova se prelije kipućom vodom, kasnije se to procedi i popije. Mnoge prodavnice zdrave hrane koje imaju čajeve od cveta heljde prave i tinkturu od ove biljke.

Hedljine ljuspice – zdravi jastuci

Ljuske heljde se koriste za punjenje jastuka. Izdržljivi su i dugotrajni i ne sprovode niti reflektuju toplinu koliko sintetička punjenja u jastucima. Ponekad se prodaju kao alternativno prirodno punjenje za osobe koje imaju probleme sa alergijama. S tim u vezi, urađene su medicinske studije za merenje zdravstvenih efekata jastuka od heljdine opne, koje su dokazale upravo njena antibakterijska i antifungicidna dejstva.

“Jastuci ne skupljaju bakterije, potpuno su antbakterijiski i imaju anatomski oblik koji se prilagođava obliku glave. Pored toga dobra stvar je što ne sakuplja grinje. Lako se održava, samo se proterese ili provetra na svežem vazduhu”, kaže Gordana Romčević koja je često izrađivala ovakve jastuke.

Stabljike heljde – dobra hrana za životinje

Stabljike heljde se takođe mogu jesti ili preraditi u obrok za živinu i stoku. Ne samo što je dobra zamena za pšenicu i kukuruz, već proizvođači tvrde da povećava mlečnost kod krava. Kod nekih goveda može tokom leta izazvati osipe, zato se njena upotreba preporučuje najčešće tokom zime.

“Ja sam slamu poklanjala seljacima koji su mi pomagali na njivi, od njih sam i čula da zapravo heljdina slama veoma hranljiva i da povećava mlečnost”, kaže Gordana.

Stabljike heljde se ponekad mogu koristi i kao zeleno đubrivo, kao biljka za suzbijanje erozije. Heljda ima veoma važnu ulogu i za održavanje kvaliteta zemljišta zato što mineralizuje zemlju oko sebe.

Med od heljde

Heljdin med je veoma hranljiv, a proizvode ga pčele koje sakupljaju nektar iz cvetova heljde. Heljda ima sitne cvetove, što znači da pčele koje proizvode med od heljde moraju da se “potrude” da sakupe dovoljno nektara.

“Pčelari mogu da seju heljdu na svakih 15 dana na po jedan deo njive. Kad heljda počne da cveta na jednom delu parcele biće cveća, pa na drugih 15 dana na drugom delu njive. Tako održavate pčele sitima. Neki pčelari koje poznajem kažu da je heljdin cvet spašavao pčele u periodu velike suše, kad nema nektara”, objasnio nam je ovaj ekološki proizvođač heljde.

Heljdin med je taman, jak i aromatičan. Pošto ne nadopunjuje druge vrste meda, obično se proizvodi kao monoflorni med. Ima više određenih antioksidanasa, pa je zato bolji i kvalitetniji od drugih, slađih vrsta meda. Heljda je bogata vitaminima i smatra se veoma zdravom hranom, pa ima smisla što i med od heljde takođe spada u superhranu.

Značaj heljde kao dela „Nultog koncepta“

Predviđeni broj stanovnika na zemlji, proizvodnja, i porast potrošnje u narednom veku dovode samo do povećanja otpadnog materijala. Društvo će morati da nastavi da traži načine da smanji kako količine otpada, tako i uticaj koji otpad vrši na nas. Zato se javlja potreba za konceptom „Nultog otpada“ kojim se nastoji da se otpad potpuno eliminiše gde god je to moguće, tako što će se primeniti sistemski pristup kojim se u prvom redu izbegava stvaranje otpada. Zato je na heljdu ovaj koncept savršeno primenljiv.

Sagovornica: Gordana Romčević-Heljdana, prvi ekološki proizvođač heljde u Srbiji

Fotografije:Pixabay, slobodne fotografije ,Lična arhiva G.Romčević

Bar imena stradalih možemo,i moramo,ispisati!

Objavljeno: 29.09.2021. | autor: KV Novosti -on line

Učenica prve godine Kraljevačke gimnazije,Katarina Pantović  je devojka koja se interesuje za srpsku kulturu i istoriju.Evo kako ona,u razgovoru koga je zabeležila naša saradnica  Sofija Đurić, vidi Kraljevački oktobar i šta ona misli o tome šta treba uraditi da bi se mlađi  sa više pijeteta ponašali prema tom stratištu.

 Katarina je o ovom događaju saznala u osnovnoj školi, ali je i sama želela da zna više, pa je istraživala o tome na internetu, čitala članke o tome i tražila knjige koje o njemu govore.

 Skoro svake godine, ona posećuje njegovo obeležavanje u Spomen parku.

Katarina Pantović

Katarina misli da se nastavnici trude da govore o tome u školi, ali da to nije dovoljno, već da treba da se posveti više vremena i časova za ovoj  temi.

Ona navodi da postoje škole koje ne vode đake na obeležavanje ovog događaja i zbog toga većina učenika ne zna skoro ništa o ovom događaju.

Katarina je takođe navela da treba uvesti promene i u samom Spomen parku.

Znalo je,nekada, i ovako biti na ulazu u Groblje streljanih

Te promene se najviše tiču isticanju imena žrtava na nekoj vrsti spomen ploče ili table. Druga velika promena se tiče nedovoljnog broja informacija o samom događaju u parku. Katarina misli da treba napraviti ili mali muzej ili makar napraviti table na kojima bi pisale  informacije o tome, slike ili neki ostaci pisama ili naslova iz novina tog vremena.

Mladi u gradu Kraljevu žele da uče o svojoj istoriji, ali je očigledno da nije dovoljno samo doći na obeležavanje događaja.

Potrebno je uvesti više časova u školi o Kraljevačkom oktobru, ali i  urediti Spomen park, jer bez toga, čak i oni koji bi se interesovali za njega, ne bi imali način da se o tome informišu, a ni mesto na kom bi čuli o tome.

Tekst je jedan od sadržaja medijskog projekta „Znam,čuo sam,to je…“ koga,uz podršku Ministarstva kulture i informisanja, sprovode „KV Novosti-on line“. Stavovi izneti u tekstu su isključiva odgovornost „KV Novosti-on line“ i ni na koji način ne predstavljaju stavove i mišljenja Ministarstva kulture i informisanja.